Normalni~ljudi.com

Evo samo da se javim...danas nisam bila u školi.Išla sam u 9 ujutro s mrfom na probu njihovog benda the ''flegma''.Bilo je super.Bolje zvuče uživo neg na cd-u.Makar bi neven trebao smanjiti onu deračinu.Kasnije sam išla do mrve i malo smo se slikavali i tak...nikakve perverzije...ono normalne slike,...jebo vas....uglavnom,kasnije sam navratila do čvware u boravak.Isuse zgadila mi se ta močvara više ono...bljujem kad ju vidim...no..uglavnom nastavljam i dalje ići tamo,kao da sam ovisna.
Ona pjesma u donjem postu nije moja,neg sma je iščupala od nekud,neam pojma...večeras će bit jebenica...idemo na disco mjuzu malo se bacat i tak.Neznam kaj da pišem....hmmm a evo ....eto...a šta ja znam evo nešto pametno...

stil skinheada




Skinheadi, bez obzira na grupaciju kojoj pripadaju, dijele prepoznatljivi stil odijevanja, tek uz neke manje razlike. Phil Cohen je stil skinheada opisao kao "svojevrsnu karikaturu radničkog modela": kratko podšišana kosa, naramenice, kratke i široke traperice ili funkcionalne hlače što se ne gužvaju, jednobojne ili prugaste košulje, i dobro ulaštene cipele. Po Cohenovu sudu, skinheadi reagiraju svojom odjećom protiv kontaminacije roditeljske kulture vrednotama srednje klase i predstavljaju obnovu integralnih vrednota radničke klase u njihovim najrecesivnijim obilježjima – puritanizmu i šovinizmu.

Prvo i najpoznatije obilježje skinheada je, naravno, obrijana glava. No, unatoč općem mišljenju, većina skinheada ne brije glavu na tzv. "nulericu". Štoviše, izraz skinhead je kasnih sedamdesetih označavao mlade kojima se mogla vidjeti koža ispod kose – a što znači da je kosa mogla biti duga i do centimetar-dva.

Prema jednom istraživanju, izrazito kratko ošišani nogometaši imaju dosta veće šanse za dobijanje žutog ili crvenog kartona, upravo zato jer izgledaju agresivno. Ta predrasuda je zasigurno povezana sa skinheadima i njihovom uskom povezanošću sa nasiljem – bilo ono motivirano rasnom netrpeljivošću, nogometom, obranom teritorija, časti ili pak jednostavno iz dosade.

Druga stilska oznaka skinheada su visoke cipele sa čeličnom kapicom koja štiti prste. Najčešće su marke "Doc Martens", ali se nose i vojničke. Za vrhunca nogometnog huliganizma, bojali su čelične kapice u boje svog nogometnog kluba. Iako su se prije nosile i vojničke i rudarske, ili ukratko bilo kakve slične cipele, danas su to gotovo isključivo Doc Martens cipele sa 10 ili 12 rupa za vezice. Unatoč općem uvjerenju, boje vezica i naramenica nemaju univerzalno značenje. Dok se u Hrvatskoj nošenje bijelih vezica smatra simbolom rasizma, u New Yorku su simbol SHARP-a, a drugdje ih nose iz jednostavnog razloga – lijepo se ističu na crnim cipelama. Jednak je slučaj i sa crvenim vezicama – dok se kod nas povezuju uz punkere i anarhizam, u Americi ih neonazi skinheadi ističu kao simbol krvi prolivene za svoju rasu. S druge strane, u Engleskoj je prosječni skinhead nosio vezice i naramenice u skladu s bojama nogometnog kluba za koji navija. Pažnja koju skinheadi pridaju boji vezica i naramenica je svojevrsno naslijeđe od modsa, koji su pridavali jako veliku pozornost detaljima odjeće.

Hlače su najčešće bile traperice, i to Levis 501 – zbog svoje izdržljivosti, a i nisu se gužvale. Nosile su se malo kraće, kako bi otkrivale cipele, a kasnije su se i podvrtale, što se danas može vidjeti na skoro svakom skinheadu, a i punkeru. Nerijetko su hlače izbjeljivane kako bi davale dojam nošenosti, a samim time i dojam duge pripadnosti subkulturi.

Dvije najpopularnije marke majica su Ben Shermans i Fred Perrys. Ben Shermans su košulje preuzete od modsa (sa najdoljnjim gumbom obavezno otkopčanim), dok su Fred Perrys majice sa tri do četiri gumba i ovratnikom. Izrađivane su u mnoštvo boja, nerijetko i u kombinacijama koje su odgovarale bojama nogometnih klubova – što im je i donijelo popularnost među skinheadima. Skinheadi preferiraju jednostavne jednobojne majice, te izbjegavaju kričave boje.

Danas jedna od najpopularnijih jakni među skinheadima je takozvana "spitka" ili pilotska jakna - izvana crna ili zelena, a iznutra kričavo narandžasta. Na rukavima se često nose prišivke – zastave, ili druge koje označavaju pripadnost raznim rasističkim organizacijama, SHARP-u, RASH-u, GSM-u, ili pak jednostavno "69" za traditional skinheadse. Također su popularne i obične jeans jakne, poglavito među tradsima.

Djevojke čine tek mali dio aktera subkulture, vjerojatno jer su neka osnovna obilježja subkulture poglavito "muška" – pivo, nogomet i nasilje. No, to ne znači da ih nema - postojale su i skupine djevojaka koje su jednako brzo upadale u nevolje kao i muški. Akterice subkulture nazivaju se skingirls, skinettes, skinbyrds ili chelseas. Chelsea je također i naziv za vrstu frizure koju skingirls nose (vidi sliku 2). "Uniformu" prosječne skingirl (iako se često vide u jednakoj odjeći kao i muški) čini sako, košulja, kratka suknja, najlon čarape, bijele športske čarape i niske cipele. Skingirls se, kao i skinheadi, posebno brinu o čistoći i jednostavnosti svoje odjeće – nikada ne nose previše detalja, nakita niti šarenila.

Važna stilska oznaka skinheada su tetovaže i prišivke, kojima se pobliže identificiraju na subkulturnoj sceni. Česte su jednostavne tetovaže tipa "skinhead" na zglobovima prstiju ili stražnjem dijelu vrata. Poznat je i motiv razapetog skinheada

, koji se koristi i kao tetovaža i kao prišivka, a simbolizira progon i nepravde koje je skinhead doživio zbog toga što pripada subkulturi. Kao takva, stavlja se tek nakon najmanje 5-6 godina pripadanja subkulturi.



Riječima Stephena Martina: "Tetovažu razapetog skinheada se stavlja tek kad znaš da ćeš čitav život biti skinhead, i iskreno, koliko god pomisao na cipele i naramenice dobro zvučala, pitanje je koliko će ti privlačno izgledati nakon prvih mjesec dana sa obrijanom glavom."

Neki simboli koje nose neonazi skinheadi nisu isključivo njihovi – preuzeti su od drugih rasističkih skupina. Među rasistima popularni su kukasti kiževi (varijacije na temu, jer je kukasti križ u mnogim zemljama zabranjen), razne adaptacije vikinških runa i malteškog križa, te razni numerički simboli. Tako "88", koje se pojavljuje u nazivima mnogih grupa, znači "Heil Hitler" – slovo H je osmo slovo engleske abecede (na sličan naziv izveden je i simbol "18" koji znači "Adolf Hitler"). Također popularan među rasistima je i simbol "14" koji simbolizira četrnaest riječi: "We must secure the existence of our people and a future for white children."[1].

Važno sredstvo komunikacije među skinheadima su fanzini. To su niskotiražne, amaterske "novine" najčešće razmnožavane na fotokopirnim aparatima, a usko vezane uz pojedinu scenu. Fanzini su "mikro-medij", oni sudjeluju u povezivanju, uspostavljanju i autorefleksiji pojedinih scena. Također, fanzini sudjeluju u osnaženju (individualnom i grupnom) subkulturnih aktera, u širenju i horizontalnom povezivanju mnogih marginalnih, otpadničkih, najčešće na glazbi zasnovanih, ili s glazbom povezanih scena.[2] Tako je veliku ulogu u vraćanju tradicionalnih vrijednosti skinhead subkulture imao fanzin "Hard As Nails", koji je mlade obrazovao o povijesti skinhead pokreta. Pojavio se u kolovozu 1983. u samo 75 primjeraka, i pokrenuo lavinu novih "skinzinea": Back Against The Wall, Bovver Boot, Tell Us The Truth, Crophead... Isto tako, i Ian Stuart je pokrenuo neonazi fanzin, istog imena kao i njegova organizacija – Blood & Honour.

stari engleski skins


mladi skins,privatne engleske škole


vespe,koje voze inaće hard mod-i,koji su istrebljeni ali eto ima ih još


i još slika,jedne skinette,i njenog dečka skinheads-a


i to je to...bye